Posljednjih tjedan dana razgovarali smo o maškarama. Istraživali smo riječi: maskenbal, karneval, fašnik… Raspravljali smo o tome u što ćemo se prodjenuti i u koga ćemo se maskirati.
Posljednjih tjedan dana razgovarali smo o maškarama. Istraživali smo riječi: maskenbal, karneval, fašnik… Raspravljali smo o tome u što ćemo se prodjenuti i u koga ćemo se maskirati.
Bilješke o svojim učenicima kao što su poneki njihovi „biseri“, događaji u kojima su sudjelovali tijekom odmora ili sata, njihovi doživljaji ili ono što sam saznala o pojedinom učeniku u razgovoru s
Ovih dana iz Prirode i društva s učenicima obrađujem temu prošlost, sadašnjost i budućnost te razmišljam kako se mnogo toga promijenilo u mom razredu, a još se više promijenilo otkada sam bila učenic
Zadnji dan nastave u kalendarskoj godini 2020. provodimo u polu-slavlju, zato što nas korona i dalje sputava pa se ne družimo na hodnicima škole.
Četvrtak navečer zvoni telefon. Na telefonu Bartolova mama: „Oprostite učiteljice, Bartol nije stigao napisati domaću zadaću, a znate kakav je on“. „Ma, sve OK. Bartol uvijek ima zadaću.
Kada uspoređujem početak svojeg radnoga vijeka prije trideset godina s današnjim zbivanjima u školi i životnoj svakidašnjici, uočavam veliku razliku.
Sve ono o čemu smo dosad podučavali djecu, sada je teško provedivo, primjerice: „Posudi prijatelju olovku ako je zaboravio svoju.“, „Sjedni uz prijatelja u klupu i popričaj s njim.
Ove smo godine prvi puta imali jesenske praznike. Naši susjedi Slovenci u to vrijeme imaju tzv. Krumpirove praznike.
Dani kruha, dan jabuka… Jesmo li ih trebali obilježavati i ove školske godine koja je drukčija od prethodnih jer puno toga ne smijemo? Naša škola ima moderan i dobro opremljen kabinet domaćinstva u k
Šesti je tjedan nastave u ovoj školskoj godini. Moji učenici su u drugom razredu. Gotovo svakodnevno ponavljaju pravila ponašanja u razredu. Imam osjećaj da još uvijek nisu svjesni da nastava traje.
Umorna sam. Oduvijek sam, od malih nogu, željela biti učiteljica. Veselila sam se svakom radnom danu.

