Evo početak još jedne školske godine, onakve kakve do sada nije bilo. U prošlu smo ušli bez strepnje, ali sada je situacija drugačija jer ne znamo kako će se pandemija razvijati.
Evo početak još jedne školske godine, onakve kakve do sada nije bilo. U prošlu smo ušli bez strepnje, ali sada je situacija drugačija jer ne znamo kako će se pandemija razvijati.
Na kraju smo školske godine… Ova školska godina bila je najteža u mojih trideset godina staža.
Ponovno smo krenuli u školu, nakon škole na daljinu.
Jedva čekam da završi nastava na daljinu. Želim biti stvarna učiteljica, a ne učiteljica iza ekrana. U ovim danima virtualnog svijeta promišljam o razlikovnom pristup u matematici.
Počinjem s nastavom u ponedjeljak. Jedna učenica i ja.
Jedva čekam da završi nastava na daljinu i da opet budem stvarna učiteljica, a ne učiteljica ispred ekrana.
Sada smo se već navikli na ovaj način rada. Mrgodimo se, ljutimo se, ali radimo. Radimo i više nego što smo radili kada smo bili u razredu i kada smo se bavili najljepšim poslom na svijetu.
Doista smo u školi za život! Imati u razredu dijete s teškoćama i provoditi nastavu na daljinu veoma je teško. Za takav način rada, ponajprije je potrebna kvalitetna suradnja s roditeljima.
Već smo dobro zagazili u drugo polugodište prvog razreda. Moji su se učenici veselili tome što počinju dobivati ocjene.
Mara nije na nastavi posljednja dva tjedna. Svima nam nedostaje.
Kako biti pravedan učitelji, jednak prema svima, pitanje je koje si postavlja učitelj kada u razredu ima dijete s teškoćama.

