Evo nas na kraju još jedne školske godine koja je bila drukčija od svih do sada. Kao razred, četiri smo puta bili u samoizolaciji.
Evo nas na kraju još jedne školske godine koja je bila drukčija od svih do sada. Kao razred, četiri smo puta bili u samoizolaciji.
Godišnju provjeru znanja zadajem samo iz matematike i to za bodove, ali ne i za ocjenu.
U glavi mi cijelo vrijeme odzvanja pjesma grupe Colonia „Svijet voli pobjednike“.
Od početka ove školske godine, moj 2.a bio je četiri puta u samoizolaciji. Na žalost, to je nešto što ne mogu promijeniti.
U prvom razredu, u veljači, u naš je razred došla djevojčica Samah. Došla je iz grada Amana u Jordanu.
Proljetni praznici su za učenike, a učitelji su na edukacijama.
Ni za ovu školsku godinu ne mogu reći da je bila poput proteklih godina. Lanjska je školska godina bila „novo normalna“.
Kada sam ja bila učenica, nosili smo kute. Smatram da je to bilo jako praktično, a i kute su se razlikovale. Nosila sam pregače, tj.
Sasvim običan utorak. Nakon prvog školskog sata, u razred nam stiže mliječni obrok ili kako ga neki učenici zovu doručak.
Posljednjih tjedan dana razgovarali smo o maškarama.