■ PRVA GODINA RADA U NASTAVI ■
Pet najvećih strahova u prvoj godini rada u nastavi
objavljeno: 12. listopada 2023.
„U to vrijeme nije bilo učitelja na društvenim mrežama koji bi govorili kako su pogriješili u ocjeni ili o tome koliko je nastavni rad težak. Nas dvije smo pretpostavile da je samo nama tako!“ piše o prvim danima rada u nastavi profesorica engleskoga jezika, autorica i stalna suradnica obrazovnoga portal WaAreTeachers Kelly Treleaven.
Članak 5 Things Teachers Are Most Afraid of Their First Year (and How to Conquer Them!) objavljen je 10. listopada 2023. na mrežnim stranicama obrazovnoga portala WeAreTeachers.
Kada sam počela raditi u nastavi, teme borbe i trvenja, tjeskobnosti i uočenih nedostataka bile su prešućivane i zaobilažene. O njima se nije govorilo. To je nedostajalo do te mjere da smo moja kolegica Jordan, koja je također bila nova učiteljica, i ja – kada smo si tijekom jednoga ručka napokon priznale da osjećamo kako veze s vezom nemamo što uopće radimo – prasnule u takav smijeh da su nam suze išle na oči.
U to vrijeme nije bilo učitelja na društvenim mrežama koji bi govorili kako su pogriješili u ocjeni ili o tome koliko je nastavni rad težak. Nas dvije smo pretpostavile da je samo nama tako!
Na sreću, kultura rada u nastavi prošla je od tada dug put u izlaganju svoje ranjivosti. No bez obzira na takvu potporu, novi učitelji mogli bi osjetiti preopterećenost, osobito zato što se u proteklih nekoliko godina u nastavi mnogo toga promijenilo.
Stoga smo upitali našu učiteljsku publiku što pamte kao najveće strahove iz prve godine učiteljskoga rada i evo što su nam odgovorili.
Strah br. 1: Roditelji
„Roditeljska anksioznost vezana uz postignuća njihove djece.“
– Sasha G.
„Roditelji! Osobito roditelji koji su također učitelji. Osjećala sam se poput uljeza te da ne znam što radim!“
– Rebecca E.
„Razgovori s roditeljima! S djecom je lako.“
– Jackie O.
■ ŠTO PROČITATI?
Što učitelji nikako ne bi smjeli raditi tijekom razgovora s roditeljima
Koliko je privatnosti dopušteno u povezivanju s roditeljima? Mnogo, malo, nimalo?
Tajna suradnje s pretjerano zaštitnički postavljenim roditeljima (1)
Tajna suradnje s pretjerano zaštitnički postavljenim roditeljima (2)
Strah br. 2: Kolege i uprava
„Ravnatelj koji me pozvao u svoj ured da se obranim od trača koji je navodno čuo o meni (i nije mi rekao izvor).“
– Hannah A.
„Stariji učitelji. Svi su bili iznad 25.“
– Tammy B.
„Studenti na praksi ili nadzor redovito dolaze na nastavu prirodoslovnih predmeta, a nikad primjerice na tjelesni. Djeca ne mare ako su ondje, a katkad se ponašaju nemarno upravo zato što je netko na nastavi.“
– Susan H.
■ ŠTO PROČITATI?
Upravljanje ponašanjem u učionici počinje s ravnateljima, ne s učiteljima. – Evo i zašto…
Kako ravnatelji mogu istinski pomoći učiteljima – upravo sad?
Strah br. 3: Upravljanje razredom
„Učenici koji bi mogli shvatiti da nema načina da ih prisilim na poslušnost.“
– Claire B.
„Radila sam u srednjoj školi i bilo je učenika tek koju godinu mlađih od mene. Isprva sam se osjećala nelagodno.“
– Marlene R.
„Učenik u mojem razredu. Zamalo sam napustila rad u školi zbog toga.“
– Sham K.
■ ŠTO PROČITATI?
Osam načina kako u nemiran razred vratiti radno ozračje
Kako pridobiti učeničku pozornost bez podizanja glasa?
Zašto nagrade i nagrađivanje nisu primjeren način motivacije i uspjeha u učionici
Nemojte biti poput mene! – Pet velikih pogrešaka koje sam činila prve godine poučavanja
Strah br. 4: Uh, sam učiteljski posao!
„Nemaš potporu koja ti je potrebna. I još mi je rečeno da ne znam raditi, da sve što radim nije dobro. To je bilo mučenje, nikad nikom to ne bih poželjela.“
– Angela S.
„Zaduženje! Poučavala sam pet od ukupno šest razrednih odjela, u svakom je bilo 36-39 učenika koji su u obrazovnim postignućima bili daleko ispod svoje dobi. Zamislite kako je držati nastavu sedmašima i osmašima koji čitaju na razini drugog razreda. To je bilo u Austinu 1967. godine.“
– Jocelyn M.
„Nisam imala mogućnosti poučavati na način na koji sam to željela. Uistinu mi se nije sviđao pritisak koji sam osjećala usmjeren na ono što mi je govorila moja intuicija.“
– Daryl A.
„Bojala sam se upasti u zamku poučavanja koje će biti jednako onom kojem sam i sama svojedobno tijekom školovanja bila izložena.“
– Mili K.
„Škola nije osiguravala nastavne materijale. Rečeno mi je da se služim rječnicima“
– Karen V.
■ ŠTO PROČITATI?
Nemam potrebu biti vaša omiljena učiteljica
Učitelji su mnogo više od pukih isporučitelja nastavnih sadržaja
Što znam o učiteljima (a volio bih da i drugi znaju)…
Strah br. 5: Pritisak i odgovornost
„Nijedno dijete u četvrtom razredu koji sam preuzela nije znalo čitati. Na kraju je to postalo divno iskustvo! Ravnateljica mi je rekla da mogu raditi što god želim, samo da ih naučim čitati. Nisu znali pročitati ni najjednostavnije slikovnice. Na kraju, dijete kojem je čitanje zadavalo najviše muke, čitalo je na razini učenika 3. razreda, a najbolji čitači na razini 6. razreda. Toliko smo toga lijepoga doživjeli, toliko se zabavili. Kada bih barem uvijek mogla raditi ono za što znam da djeluje!“
– Lisa L.
„Kada sam prvoga dana nastave zatvorila vrata učionice i shvatila: Ajme! Ovdje smo samo djeca i ja, i ja sam zadužena za sve njih!“
– Ashley H.
„Brine me hoću li ih na neki način slomiti ili im nanijeti kakvu nepopravljivu štetu zbog pogreške koju napravim. Predajem u srednjoj školi.“
– Ash Y.
„Nemam dovoljno samopouzdanja s obzirom na svoje sposobnosti i vještine.“
– Alicia O.
„Osjećaj da si zadužen i odgovoran za sve te mlade umove…“
– Ronda K.
„Bojim se da nešto ne zabrljam. Prva dva tjedna provela sam u telefonskim razgovorima s majkom koja me zvala zbog ponašanja svoga sina na satu glazbenoga. Počela sam jecati dok je – mene, koja imam 22 godine i tek sam stigla s faksa – pitala što njezin 14-ogodišnji sin loše radi i kako bi ona trebala reagirati. Bio je to trenutak kada sam zamalo napustila posao, osjećala sam se potpuno nespremno.“
– Shannon S.
■ ŠTO PROČITATI?
Zašto je u učiteljskom poslu iznimno bitno postaviti granice prije negoli postanete „žrtva poziva“
Ako mu to dopustite, učiteljski će posao preuzeti cjelokupan vaš život
Ako si ne priuštite slobodan dan, vaše će si ga tijelo sámo priuštiti
Škole ne mogu biti jedini osigurač društva
I još nekoliko naših strahova i sumnja
„Naučiti 125 imena!“
– Marcia B.
„Što raditi kada ti ostane previše vremena?“
– Joy A.
„Većina osmaša smatrala je da su sirene stvarna bića. Kao učitelju društvenih predmeta bilo mi je jasno koji je zadatak preda mnom poučiti ih razaznavati argumente i činjenice.“
– Phillip W.
„Moja lajava usta…U prvome mjesecu, devet puta. Petaši su se smijali i govorili: Ne brinite se. Nećemo nikom reći. Mi smo uz vas. 24 godine kasnije i dalje obožavam svoj posao.“
– John S.
Na kraju…
Ručak s Jordan toga dana pomogao mi je okrenuti stranicu tijekom prve godine u nastavi. Iako taj razgovor nije utjecao na moje poučavanje, na učenike, na okolnosti u kojima radimo, pokazao mi je da nisam sama sa svojim strahovima i neugodnim mislima koje mi se motaju glavom.
I drugi su bili na istome mjestu. I drugi su uspjeli proći kroz sve to.
Vjerujem da komentari naših kolegica i kolega koje smo upravo podijelili mogu imati jednako značenje za vas, da znate kako niste sami i kako su i drugi prolazili istim stazama.
Samo hrabro i sretno!
■ NAPOMENA ■ izabrala i pripremila: Snježana Mostarkić ■ tekst je mjestimice uređen i prilagođen, a izvornik možete pronaći na poveznici na kraju ove napomene ■ Kelly Treleaven (Love Teach) – profesorica engleskoga jezika u predmetnoj nastavi, autorica knjige Love, Teach: Real Stories and Honest Advice to Keep Teachers from Crying Under Their Desks (Voli, poučavaj: Stvarne priče i iskreni savjeti koji će sačuvati učitelje od plakanja ispod katedre) ■ SAD: WeAreTeachers – portal koji se bavi temama iz školstva i obrazovanja ■ izvornik: WeAreTeachers ■
